Beton i magla

ARHIPELAG Razlika između onoga što sami biramo i onog na šta pristajemo mala je i beznačajna sve dok mladost ne počne da popušta. Kad mladost prestane da djeluje, manje pričamo a računamo više. Odjednom uviđamo da nismo na kontinentu već na arhipelagu gdje svaka duša je ostrvo za sebe okruženo ključalim morem. Plačite, nego šta! Ti koji nisi imao snage da kažeš " Ne "! Ti koja si protiv svoje volje rekla " da "! Oboje ćete na arhipelagu nositi svoj nenadoknadivi dobitak.

BOSNA 1. Ne živim već godinama u zemlji gdje sam rođen. Ali je posjećujem i to na isti način kao kad smo ko djeca obilazili najbližu rodbinu. Iako svoj među svojima, osjećaš da si gost. 2. Poneku riječ više ne prepoznajem. I mnoga lica. U selima prazne kuće i puni grobovi. Ako odškrineš vrata, od živih stvari spazićeš šaren ibrik za kafu i bjele fildžane za njim. Kao da kvočka s pilićima preko sinije prelazi. 3. Razočarenje stari i suši se s godinama. Ali ne gubi na težini.

TUAREZI Čuli smo o vašim gradovima, ali ne zavidimo. Čemu sjaj od kojeg se ne vide kandila zvijezda? Sami pod nebom, založimo vatru osušenom balegom i kostima. Pušemo u čaj riječima. Znamo za vaše kuće ali nas ne privlače. Napušteni od Boga prostremo tišinu ko ćilim na pustinjski pjesak i spavamo ko zaklani. Kuće su živih ljudi grobnice.

(Milorad Pejić „Treći život“ , Tuzla, 2015.)

Milorad Pejić rođen je 1960. u Tuzli. Nakon osnovne i srednje škole u rodnom gradu, Pejić je završio studije ekonomije na Univerzitetu u Sarajevu. U ljeto 1992. napustio je Bosnu i Hercegovinu i nastanio se u Švedskoj gdje i danas živi u gradu Sollefteå. Objavio je četiri pjesničke zbirke, a dobio je nagrade Trebinjskih večeri poezije (1986) i Slovo Makovo – Mak Dizdar (2012).